2 thoughts on “The Worlds Biggest Cover Up

  1. BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM

    Tri česte pogrešne predodžbe o Bezgrešnome začeću
    Bezgrešno začeće jedan je od najviše pogrešno shvaćenih nauka Crkve. Danas bih se volio pozabaviti trima čestim pogrešnim predodžbama o Bezgrešnome začeću

    Foto: Shutterstock

    Crkva je običavala slaviti svetkovinu Bezgrešnoga začeća 8. prosinca. Ove se godine svetkovina prenosi na ponedjeljak, 9. prosinca, jer prednost ima druga nedjelja došašća. U mojemu iskustvu, Bezgrešno začeće jedan je od najviše pogrešno shvaćenih nauka Crkve. Danas bih se volio pozabaviti trima čestim pogrešnim predodžbama o Bezgrešnome začeću.

    1. Bezgrešno začeće dogodilo se kada je Isus začet u Marijinoj utrobi
    Ovo je, po mojemu mišljenju, najgora pogrešna predodžba o Bezgrešnome začeću. Podsjeća me na sat povijesti koji sam imao jednoga 8. prosinca dok sam bio u srednjoj školi, kada je profesor, inače katolik s magisterijem iz teologije s jednoga katoličkoga koledža, pred cijelim razredom objavio da Crkva slavi svetkovinu Bezgrešnoga začeća objašnjavajući da se radi o proslavi Isusova začeća u utrobi Marijinoj. Nastavio je govoriti kako nikada nije razumio tu svetkovinu budući da će se Isus roditi za manje od dvadeset dana, na Božić. Zaključio je da Crkva to podrazumijeva pod djevičanskim rođenjem.

    Nadam se da čitatelji ovoga članka nemaju takva vjerovanja. No mogu shvatiti zašto neki ljudi misle da se tom svetkovinom slavi Isusovo začeće, i to iz dva razloga:

    TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

    a) Crkva slavi svetkovinu Bezgrešnoga začeća za vrijeme došašća, razdoblja čekanja i iščekivanja rođenja djeteta Krista.

    b) Evanđelje koje se čita na svetkovinu Bezgrešnoga začeća je Lk 1,26-38 – Navještenje Isusova rođenja.

    Ispravna kateheza: Svetkovinom Navještenja Marijina, koja se slavi 25. ožujka, obilježava se začeće Isusovo. Ako brojimo mjesece od 25. ožujka do 25. prosinca, otkrijemo da se radi o uobičajenome trajanju trudnoće – devet mjeseci. Budite sigurni da čudesna priroda Isusova rođenja ne uključuje to da je u utrobi proveo samo 17 dana! Bezgrešno začeće odnosi se na začeće Marije u utrobi sv. Ane i njezino očuvanje od ljage istočnoga grijeha. Dogma proglašava da je Marija bila slobodna od istočnoga grijeha jer je unaprijed primila otkupljenje po zaslugama križa na kojemu će umrijeti njezin sin.

    2. Crkva je izmislila Bezgrešno začeće
    Dogma o Bezgrešnome začeću proglašena je tek 1854. godine, ali Crkva se tek tako jednoga jutra probudila i pomislila da je dobra ideja reći ljudima da ih je Duh Sveti potaknuo da proglase da je Marija bezgrešno začeta. Apostolska konstitucija kojom je dogma proglašena, Ineffabilis Deus, (hrvatski prijevod: Neizrecivi Bog) pruža opširan pregled te tradicije. Vjerovanje u Bezgrešno začeće vuče korijene iz prve Crkve, a o toj temi razmišljali su i u patristici. Značajnije se počela razvijati od 12. stoljeća nadalje. Sv. Anselmo postavio je temelje dogme i utjecao je na Engleza Eadmera, koji je svojim spisima branio Bezgrešno začeće i predložio predodžbu pasivnoga začeća. Argumente u korist Bezgrešnoga začeća usavršio je Duns Scotus, i tako zaslužio naslov „Branitelja Bezgrešnoga začeća”. Mnogi rimski biskupi (na primjer, Aleksandar VII.) i Tridentinski koncil predložili su bezgrešno začeće Marije. Uzevši u obzir dugu tradiciju i vjerovanje Crkve, Pio IX. proglasio je Bezgrešno začeće crkvenom dogmom, tako vežući na nebu ono što je vezano na Zemlji. I kao što mnogi znaju, već četiri godine poslije Gospa je i sama potvrdila taj naslov u svojim ukazanjima sv. Bernardici Soubirous u Lurdu.

    3. Neki crkveni naučitelji poricali su Bezgrešno začeće
    Sv. Bernard iz Clairvauxa je jedan od najdražih mi svetaca! Jako je mnogo pisao o Blaženoj Djevici Mariji, toliko da ga se u antifoni Večernje na njegov spomendan pozdravlja kao vrsnoga propovjednika Djevičine slave. Jedan vid njegove mariologije za koji neki znaju njegovo je „poricanje” Bezgrešnoga začeća u pismu kanonicima iz Lyona koji su uveli svetkovinu Marijina začeća. Sv. Augustin, koji je seks smatrao grešnim, izvršio je velik utjecaj na sv. Bernarda. To je pokrenulo pitanje može li se ili ne može Duha Svetoga povezivati s grešnim činom. Sv. Bernard jest smatrao da je Marija posvećena u majčinoj utrobi i da cijeloga svoga života nije počinila nijednoga grijeha.

    Drugi istaknuti crkveni naučitelji kojega se citira kao poricatelja Bezgrešnoga začeća je sv. Toma Akvinski. Pitanje iz Akvinčeve Sume možete pročitati ovdje. Slično sv. Bernardu, Akvinac je smatrao da je Marija začeta s istočnim grijehom, ali da je bila prije rođenja posvećena u utrobi sv. Ane. Jedina prepreka pri prihvaćanju Bezgrešnoga začeća bila je da ako je tako, Mariji ne bi trebao otkupitelj. Budući da se više opisujem kao teolog ressourcementa (nove teologije, op. prev.) nego tomist, čitatelja upućujem na druge članke u kojima se raspravlja o vjerovanju sv. Tome Akvinskoga: New Theological Movement, Patheos.

    Za sv. Bernarda i Akvinca Marija je bila posvećena u utrobi, a to je drugačije od poricanja Marijine sveukupne bezgrešnosti. Važno je zapamtiti da ti crkveni oci, uz druge „poricatelje” Bezgrešnoga začeća, nisu bili podložni crkvenome nauku iz 1854. godine, budući da je to bilo samo teološko mišljenje. S dogmatskim proglašenjem iz pera Pija IX. svi su katolici sada obavezni vjerovati u to: „Zbog toga, ako bi se tko usudio, čega neka nas Bog sačuva, u srcu drugačije misliti negoli smo mi definirali, takvi neka budu svjesni, a neka znaju i ubuduće, da su osuđeni vlastitom presudom, da su doživjeli brodolom vjere, da su otpali od jedinstva Crkve, te da su zbog toga tim samim sami sebe podvrgli kaznama koje su određene pravom, budu li se usudili tako srcem misliti, riječju ili pisanjem ili na koji drugi vanjski način izražavati.”

    Zaključak

    Bezgrešno začeće smatralo se pobožnim vjerovanjem stoljećima prije dogmatskoga proglašenja. Postoje i redovničke kongregacije, poput Marijanskih otaca od Bezgrešnoga začeća, osnovane u 17. stoljeću. Danas, kada razmišljamo o začeću Blažene Djevice Marije, neka nas njezina bezgrešnost nadahnjuje na našemu putovanju prema nebeskome Jeruzalemu. Po njezinim molitvama, sada i na času naše smrti, neka postanemo dostojnima obećanja Kristovih.

    Izvori:

    Hilda Graef, Mary: A History of Doctrine and Devotion (Marija: Povijest doktrine i pobožnosti)
    Juniper Carol. Fundamentals of Mariology. New York: Benzinger Brothers, 1956. (Temelji mariologije)

    o. Edward Lee Looney | Cool Catholics

    02. DOŠ – UTORAK – SLUŽBA ČITANJA
    Objavljeno 10 pro. 2019 autor Administrator
    II. TJEDAN DOŠAŠĆA – UTORAK
    02. DOŠ – Svagdan

    SLUŽBA ČITANJA

    POZIVNIK

    R. Otvori, Gospodine, usne moje.
    O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

    PSALAM 95 (94). Poziv na Božju hvalu
    Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).
    (Umjesto Ps 95 (94) može se uzeti i Psalam 100 (99) ili Psalam 67 (66) ili Psalam 24 (23))

    Antifona
    Dođite, poklonimo se Gospodinu,
    jer on je Bog naš.

    Dođite, kličimo Gospodinu, *
    uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
    Pred lice mu stupimo s hvalama, *
    kličimo mu u pjesmama!(Ant.).

    Jer Gospodin je Bog velik, *
    Kralj velik nad svim bogovima.
    U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
    njegovi su vrhunci planina.
    Njegovo je more, on ga je stvorio, *
    i kopno koje načiniše ruke njegove: (Ant.).

    Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
    poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
    Jer on je Bog naš, *
    a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva (Ant.).

    O da danas glas mu poslušate: †
    “Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
    kao u dan Mase u pustinji
    gdje me iskušavahu očevi vaši, *
    iskušavahu, premda vidješe djela moja. (Ant.).

    Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
    pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
    i ne proniču moje putove.
    Tako se zakleh u svom gnjevu: *
    Nikad neće ući u moj počinak!” (Ant.).

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. (Ant.).

    HIMAN

    Božanska Riječi, rođena
    Iz krila Oca vječnoga,
    Što rodi se od Djevice
    Kad vrijeme bi da spasiš svijet.

    Rasvijetli naše pameti,
    Zapali srca ljubavlju
    Da tašt užitak ostave,
    Nebeske slasti okuse.

    Kad potom dođeš, Suče svet,
    Da zle u oganj oboriš
    I milo svoje odane
    Pozoveš, da ih okruniš.

    Ne pusti da nas vitlaju
    Oluje tamnog plamenja,
    Već daj nam Boga gledati
    I rajsku slast uživati.

    Sa Ocem Sinu vječnomu
    I tebi, Duše Presveti,
    Kao otprije što bila je,
    Neka bude slava uvijeke. Amen.

    1^ Antifona
    Prepusti Gospodinu putove svoje
    i on će sve voditi.

    PSALAM 37 (36) 1-11 (I) . Sudbina pravednika i bezbožnika
    Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5,5)

    Nemoj se žestiti na opake, *
    zavidjet nemoj pakosnicima:
    kao trava brzo se osuše, *
    kao mlada zelen brzo uvenu.
    U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
    da smiješ stanovati u zemlji
    i živjeti u miru.

    Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
    on će ispuniti želje tvoga srca!
    Prepusti Gospodinu putove svoje, *
    u njega se uzdaj i on će sve voditi.

    Pravda će tvoja zasjati kao svjetlost *
    i tvoje pravo kao sunce podnevno.
    Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
    ne žesti se na onog koji ima sreće, *
    na čovjeka koji spletke kuje.

    Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
    ne žesti se da zlo ne učiniš.
    Jer će biti satrti zlikovci, *
    a koji se u Gospodina uzdaju,
    baštinit će zemlju.

    Još malo i nestat će bezbožnika: *
    mjesto ćeš njegovo tražiti,
    a njega više nema.
    Zemlju će posjedovati krotki, *
    obilje mira oni će uživati.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova

    1^ Antifona
    Prepusti Gospodinu putove svoje
    i on će sve voditi.

    2^ Antifona
    Zla se kloni i čini dobro;
    Gospodin učvršćuje pravedne.

    PSALAM 37 (36) 12-29 (II) Sudbina pravednika i bezbožnika
    Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5,5)

    Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
    i zubima škrguće na njega.
    A Gospod se njemu smije *
    jer vidi da dan njegov dolazi.

    Mač potežu bezbošci i zapinju lukove †
    da obore jadnika i siromaha, *
    da pokolju one koji hode pravim putem.
    Mačem će vlastito srce probiti, *
    slomit će se njihovi lukovi.

    Bolje je i malo u pravednika *
    no golemo blago u zlotvora:
    jer će se ruke zlotvora slomiti, *
    a Gospodin je oslon pravedniku.

    Gospodin se brine za život čestitih, *
    dovijeka će trajati baština njihova.
    Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
    bit će siti u danima gladi.

    A bezbožnici će propasti, †
    dušmani Gospodinovi povenut će k`o ures livada, *
    poput dima se rasplinuti.
    Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
    pravednik se sažaljeva i daje.

    Oni koje Gospodin blagoslovi
    baštinit će zemlju, *
    a koje prokune bit će zatrti.
    Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku *
    i mio mu je put njegov.

    Ako i posrne, ne pada *
    jer ga Gospodin drži za ruku.
    Mlad bijah i ostarjeh, †
    ali ne vidjeh pravednika napuštena *
    ili da mu djeca kruha prose.
    Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
    na njegovu je potomstvu blagoslov.

    Zla se kloni i čini dobro, *
    i ostat ćeš dovijeka.
    Jer Gospodin ljubi pravdu *
    i pobožnika svojih ne ostavlja.
    Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
    istrijebiti će se potomstvo bezbožnika.
    Zemlju će posjedovati pravednici *
    i živjet će na njoj dovijeka.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

    2^ Antifona
    Zla se kloni i čini dobro;
    Gospodin učvršćuje pravedne.

    3^ Antifona
    U Gospodina se uzdaj
    i drži se puta njegova.

    PSALAM 37 (36) 30-40 (III) Sudbina pravednika i bezbožnika
    Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5,5)

    Pravednikova usta mudrost kazuju, *
    a jezik njegov govori pravo.
    Zakon mu je Božji u srcu, *
    ne kolebaju se koraci njegovi.

    Bezbožnik vreba pravednoga *
    i smišlja da ga usmrti.
    Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
    i neće dopustiti da ga na sudu osude.

    U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
    on će te uzvisit i baštinit ćeš zemlju; *
    radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
    Vidjeh obijesna zlotvora *
    gdje se kao cedar krošnjat širi.

    Prođoh, i gle − nema ga više; *
    potražih ga i ne nađoh.
    Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
    mirotvorac ima potomstvo.
    A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
    istrijebit će se zlikovačko sjeme.

    Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
    on im je zaklon u vrijeme nevolje.
    Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
    on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
    jer u njemu traže okrilje.

    Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
    Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

    3^ Antifona
    U Gospodina se uzdaj
    i drži se puta njegova.

    R. Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu!
    O. Poravnite staze Bogu našemu!

    PRVO ČITANJE:
    Iz Knjige proroka Izaije 24, 19 – 25, 5

    Kraljevstvo Božje. Molitva zahvalnica

    U one dane zemlja će se grozno razbiti, zemlja će se strašno raspući, zemlja će se silno uzdrmati, zemlja će zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko će joj otežati bezakonje njeno da će pasti i neće više ustati.
    I dogodit će se u onaj dan: Gospodin će kazniti u visi¬ni Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; bit će sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni. Pocrvenjet će mjesec, postidjet se sunce, jer će kraljevati Gospodin nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu, i Slava će mu sjati pred starješinama.
    Gospodine, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrđeno u ruševine. Tvrda neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neće. Zato te slavi narod snažan, grad moćnih plemena tebe se boji; jer ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska, i od žege zaklon, jer ćud je silnička kao pljusak zimski; kao žega nad zemljom sušnom, ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka, prekinu se silniku pjesma pobjednička

    Otpjev Iz 25, 1. 4
    R. Gospodine, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, * jer si proveo čudesan naum.
    O. Ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji. * Jer si.

    DRUGO ČITANJE:
    Iz Dogmatske konstitucije o Crkvi II. vatikanskog sa¬bora Lumen gentium
    (Br. 48)

    Eshatološka narav putujuće Crkve

    Crkva, u koju smo u Kristu Isusu svi pozvani i u kojoj po Božjoj milosti postižemo svetost, bit će dovršena tek u nebeskoj slavi kada dođe vrijeme obnove sviju i kad se s ljudskim rodom u Kristu savršeno obnovi i cijeli svijet, koji je tijesno spojen s čovjekom i po njemu dolazi do svoje svrhe.
    Kad je Krist bio podignut od zemlje, uistinu je sve privukao k sebi; kad je uskrsnuo od mrtvih, poslao je na učenike svoga Duha koji oživljuje, i po njemu je usta¬novio svoje Tijelo, koje je Crkva kao opći sakramenat spasenja; sjedeći s desne Ocu, neprekidno djeluje u svijetu da ljude dovede k Crkvi i po njoj ih tješnje poveže sa sobom i hraneći ih svojim tijelom i krvlju učini ih dionicima svoga proslavljenog života. Obnova koja nam je obećana i koju čekamo već je dakle počela u Kristu, napreduje u slanju Duha Svetoga i po njemu se nastavlja u Crkvi u kojoj po vjeri bivamo poučeni također o smislu našega vremenitog života, dok dovršujemo djelo koje nam je od Oca u svijetu povjereno, s nadom u buduća dobra, i dok radimo za svoje spasenje.
    Već su dakle k nama došla posljednja vremena i neopozivo je ustanovljena obnova svijeta i na neki se stvarni način anticipira u ovom vremenu: jer Crkva već na zemlji ima znakove prave svetosti, iako nesavršene. Ipak, dok ne bude novo nebo i nova zemlja, u kojima stanuje pravednost, putujuća Crkva u svojim sakramentima i ustanovama, koje spadaju na ovo vrijeme, nosi prolazni lik ovoga vijeka i sama boravi među stvorovima koji uzdišu i trpe porođajne bolove sve do¬sad čekajući očitovanje sinova Božjih.

    Otpjev Fil 3,20-21 ;Tit 2,12-13
    R. Iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: * On će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.
    O. Razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i Pojavak slave velikoga Boga. * On će preobraziti.

    Molitva
    Bože, svim si krajevima svijeta u Kristu objavio svoje spasenje. Molimo te da u radosti čekamo njegovo slavno rođenje. Po Gospodinu.

    O. Amen.
    Blagoslivljajmo Gospodina.
    O. Bogu hvala.

    Ovaj unos je objavljen u DO 16. PROSINCA, Došašće, I. SVEZAK, Psaltir II. tjedna, Služba čitanja autor Administrator. Bookmarkirajte stalnu vezu.
    Komentiraj
    Amen BEZGREŠNO ZAČEĆE BDM

    Tri česte pogrešne predodžbe o Bezgrešnome začeću
    Bezgrešno začeće jedan je od najviše pogrešno shvaćenih nauka Crkve. Danas bih se volio pozabaviti trima čestim pogrešnim predodžbama o Bezgrešnome začeću

    Crkva je običavala slaviti svetkovinu Bezgrešnoga začeća 8. prosinca. Ove se godine svetkovina prenosi na ponedjeljak, 9. prosinca, jer prednost ima druga nedjelja došašća. U mojemu iskustvu, Bezgrešno začeće jedan je od najviše pogrešno shvaćenih nauka Crkve. Danas bih se volio pozabaviti trima čestim pogrešnim predodžbama o Bezgrešnome začeću.

    1. Bezgrešno začeće dogodilo se kada je Isus začet u Marijinoj utrobi
    Ovo je, po mojemu mišljenju, najgora pogrešna predodžba o Bezgrešnome začeću. Podsjeća me na sat povijesti koji sam imao jednoga 8. prosinca dok sam bio u srednjoj školi, kada je profesor, inače katolik s magisterijem iz teologije s jednoga katoličkoga koledža, pred cijelim razredom objavio da Crkva slavi svetkovinu Bezgrešnoga začeća objašnjavajući da se radi o proslavi Isusova začeća u utrobi Marijinoj. Nastavio je govoriti kako nikada nije razumio tu svetkovinu budući da će se Isus roditi za manje od dvadeset dana, na Božić. Zaključio je da Crkva to podrazumijeva pod djevičanskim rođenjem.

    Nadam se da čitatelji ovoga članka nemaju takva vjerovanja. No mogu shvatiti zašto neki ljudi misle da se tom svetkovinom slavi Isusovo začeće, i to iz dva razloga:

    TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

    a) Crkva slavi svetkovinu Bezgrešnoga začeća za vrijeme došašća, razdoblja čekanja i iščekivanja rođenja djeteta Krista.

    b) Evanđelje koje se čita na svetkovinu Bezgrešnoga začeća je Lk 1,26-38 – Navještenje Isusova rođenja.

    Ispravna kateheza: Svetkovinom Navještenja Marijina, koja se slavi 25. ožujka, obilježava se začeće Isusovo. Ako brojimo mjesece od 25. ožujka do 25. prosinca, otkrijemo da se radi o uobičajenome trajanju trudnoće – devet mjeseci. Budite sigurni da čudesna priroda Isusova rođenja ne uključuje to da je u utrobi proveo samo 17 dana! Bezgrešno začeće odnosi se na začeće Marije u utrobi sv. Ane i njezino očuvanje od ljage istočnoga grijeha. Dogma proglašava da je Marija bila slobodna od istočnoga grijeha jer je unaprijed primila otkupljenje po zaslugama križa na kojemu će umrijeti njezin sin.

    2. Crkva je izmislila Bezgrešno začeće
    Dogma o Bezgrešnome začeću proglašena je tek 1854. godine, ali Crkva se tek tako jednoga jutra probudila i pomislila da je dobra ideja reći ljudima da ih je Duh Sveti potaknuo da proglase da je Marija bezgrešno začeta. Apostolska konstitucija kojom je dogma proglašena, Ineffabilis Deus, (hrvatski prijevod: Neizrecivi Bog) pruža opširan pregled te tradicije. Vjerovanje u Bezgrešno začeće vuče korijene iz prve Crkve, a o toj temi razmišljali su i u patristici. Značajnije se počela razvijati od 12. stoljeća nadalje. Sv. Anselmo postavio je temelje dogme i utjecao je na Engleza Eadmera, koji je svojim spisima branio Bezgrešno začeće i predložio predodžbu pasivnoga začeća. Argumente u korist Bezgrešnoga začeća usavršio je Duns Scotus, i tako zaslužio naslov „Branitelja Bezgrešnoga začeća”. Mnogi rimski biskupi (na primjer, Aleksandar VII.) i Tridentinski koncil predložili su bezgrešno začeće Marije. Uzevši u obzir dugu tradiciju i vjerovanje Crkve, Pio IX. proglasio je Bezgrešno začeće crkvenom dogmom, tako vežući na nebu ono što je vezano na Zemlji. I kao što mnogi znaju, već četiri godine poslije Gospa je i sama potvrdila taj naslov u svojim ukazanjima sv. Bernardici Soubirous u Lurdu.

    3. Neki crkveni naučitelji poricali su Bezgrešno začeće
    Sv. Bernard iz Clairvauxa je jedan od najdražih mi svetaca! Jako je mnogo pisao o Blaženoj Djevici Mariji, toliko da ga se u antifoni Večernje na njegov spomendan pozdravlja kao vrsnoga propovjednika Djevičine slave. Jedan vid njegove mariologije za koji neki znaju njegovo je „poricanje” Bezgrešnoga začeća u pismu kanonicima iz Lyona koji su uveli svetkovinu Marijina začeća. Sv. Augustin, koji je seks smatrao grešnim, izvršio je velik utjecaj na sv. Bernarda. To je pokrenulo pitanje može li se ili ne može Duha Svetoga povezivati s grešnim činom. Sv. Bernard jest smatrao da je Marija posvećena u majčinoj utrobi i da cijeloga svoga života nije počinila nijednoga grijeha.

    Drugi istaknuti crkveni naučitelji kojega se citira kao poricatelja Bezgrešnoga začeća je sv. Toma Akvinski. Pitanje iz Akvinčeve Sume možete pročitati ovdje. Slično sv. Bernardu, Akvinac je smatrao da je Marija začeta s istočnim grijehom, ali da je bila prije rođenja posvećena u utrobi sv. Ane. Jedina prepreka pri prihvaćanju Bezgrešnoga začeća bila je da ako je tako, Mariji ne bi trebao otkupitelj. Budući da se više opisujem kao teolog ressourcementa (nove teologije, op. prev.) nego tomist, čitatelja upućujem na druge članke u kojima se raspravlja o vjerovanju sv. Tome Akvinskoga: New Theological Movement, Patheos.

    Za sv. Bernarda i Akvinca Marija je bila posvećena u utrobi, a to je drugačije od poricanja Marijine sveukupne bezgrešnosti. Važno je zapamtiti da ti crkveni oci, uz druge „poricatelje” Bezgrešnoga začeća, nisu bili podložni crkvenome nauku iz 1854. godine, budući da je to bilo samo teološko mišljenje. S dogmatskim proglašenjem iz pera Pija IX. svi su katolici sada obavezni vjerovati u to: „Zbog toga, ako bi se tko usudio, čega neka nas Bog sačuva, u srcu drugačije misliti negoli smo mi definirali, takvi neka budu svjesni, a neka znaju i ubuduće, da su osuđeni vlastitom presudom, da su doživjeli brodolom vjere, da su otpali od jedinstva Crkve, te da su zbog toga tim samim sami sebe podvrgli kaznama koje su određene pravom, budu li se usudili tako srcem misliti, riječju ili pisanjem ili na koji drugi vanjski način izražavati.”

    Zaključak

    Bezgrešno začeće smatralo se pobožnim vjerovanjem stoljećima prije dogmatskoga proglašenja. Postoje i redovničke kongregacije, poput Marijanskih otaca od Bezgrešnoga začeća, osnovane u 17. stoljeću. Danas, kada razmišljamo o začeću Blažene Djevice Marije, neka nas njezina bezgrešnost nadahnjuje na našemu putovanju prema nebeskome Jeruzalemu. Po njezinim molitvama, sada i na času naše smrti, neka postanemo dostojnima obećanja Kristovih.

    Izvori:

    Hilda Graef, Mary: A History of Doctrine and Devotion (Marija: Povijest doktrine i pobožnosti)
    Juniper Carol. Fundamentals of Mariology. New York: Benzinger Brothers, 1956. (Temelji mariologije)

    o. Edward Lee Looney | Cool Catholics

    Like

  2. TRUE Mister ICKE have his TRUTH all we have . you me but GOD IS LOVE THE ONLY TRUTH , i cant go after scientist nobelcomitee and all lorets cuse they all have OWN agendas own intrests GOD is the only one without agenda interests LOVE IS UNCONDUCINALL =THE TRUTH !

    Like

Comments are closed.